04, megazin za hakiranje stvarnosti
U razdoblju od studenog 2004. do ožujka 2006. izlazio je časopis 04 - megazin za hakiranje stvarnosti. U tom vremenskom razdoblju izdano je 16 brojeva, u stalnom mjesečnom ritmu, osim dva dvobroja. Obraćajući se u prvom redu mlađoj publici, časopis 04 odabirom tema te angažmanom u njihovoj obradi bitno je pridonio obogaćivanju hrvatskog medijskog prostora. Zamišljen i produciran isključivo kao nezavisni, ponajprije kritički magazin, časopis je poticao kreativnost mladih i neafirmiranih autora. 04 je funkcionirao po mnogočemu kao medijsko lice nezavisne kulturne i civilne scene, ali je svoju prepoznatljivost dugovao i drugačijem pogledu na stvarnost, artikulirajući prije svega sociokulturne karakteristike te scene koja je zanemarivana u najvećem broju tiskovina dostupnih na hrvatskom medijskom tržištu. Privlačnog dizajna, koji je iz broja u broj dobivao na originalnosti i inovativnosti, ovaj je časopis predstavljao jedinu kvalitetnu alternativu nizu ponuđenih časopisa za mlade. Međutim, svoju je publiku pronašao ne samo u mladima, već i u svim korisnicima urbane i suvremene kulture, kao i u onima zainteresiranima za ozbiljno razmatranje globalnih društvenih tendencija i utjecaja tih kretanja na Hrvatsku i na širi prostor regije.
04 je neupitno stvarao pozitivan utjecaj na mlade, potičući ih na kulturu kreacije u opreci kulturi konzumacije, istovremeno stvarajući prostor legitimiteta i vidljivosti za čitav niz društvenih promjena uzrokovanih stvaranjem civilnog društva i nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj, kao dijela civilnog društva. Tako su se obrađivane teme kretale u širokom dijapazonu, od kritike globalnog konzumerizma, vodiča za medijske gerilske taktike, razmatranja kulturnih politika i praksi, zagovaranja ljudskih prava, vodiča kroz slobodni softver i softver otvorenog koda, do konkretnog propitivanja hrvatske društvene stvarnosti kroz teme kao što su odnos prema manjinama, odnos službene politike prema uporabi droga i ovisnicima, mladima na tržištu rada, itd. Posebnu pažnju časopis je posvećivao lokalnom razvoju kulturnih politika, redovito donoseći izvještaje o pomacima lokalnih kulturnih inicijativa, kontekstualizirajući ih sa sličnim inicijativama u regiji, ali i s onima već ustaljenima u europskoj praksi.
Kroz 2005. godinu časopis je, unatoč financijskoj neizvjesnosti, uspio doseći stabilan mjesečni ritam izlaženja, stvorivši vlastitu distribucijsku mrežu kroz platformu Clubture, putem knjižara i infoshopova, ali i započinjanjem distribucije magazina na kioscima Tiska na prostoru čitave Hrvatske. Izlaskom na kioske 04 je napravio golemi iskorak u odnosu na getoiziranu poziciju nezavisne kulture, pokušavajući postupno doprijeti do većeg broja publike u mjestima udaljenima od centra, potičući vrijednosti decentralizacije i koncentričnog širenja krugova participativne kulture, istovremeno preispitujući mogućnosti samoodrživosti i rasta. U rujnu 2005. megazin započinje s regionalnom distribucijom te je od tada dostupan u Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Mostaru i Skopju. Regionalna distribucija omogućila je čitateljima upoznavanje s trendovima na hrvatskoj nezavisnoj kulturnoj i civilnoj sceni, ujedno otvarajući prostor za uspostavljanje novih veza među organizacijama i inicijativama koje su nastajale od 90-tih.
U relativno kratkom roku, nezavisna kulturna scena prepoznala je časopis 04 kao vlastiti medij, pa je tako tijekom 2005. časopis bio medijski pokrovitelj brojnim događanjima, a mreža suradnika širila se iz broja u broj. Osim toga, časopis su kao kvalitetnu i vrijednu pojavu prepoznali brojni mediji, kao što su Radio 101, Radio Student, Zarez, Novi list, Glas Istre, Zamirzine, HTV (Dobro jutro Hrvatska, Transfer), Novosadski dnevnik, televizija B92, te mnoštvo drugih nezavisnih portala i publikacija.
U 2006. godinu magazin je krenuo u novom, redizajniranom obliku s prepoznatljivim logotipom i većim obimom stranica, ali i s reorganiziranom sadržajnom strukturom kojom se pokušalo uključiti čitav niz korisničkih grupa. Pa ipak, ono što se pokazalo presudnim za ovaj magazin, te općenito za nezavisne oblike izdavaštva, bilo je pomanjkanje financijskih uvjeta koji bi osigurali potporu za takav tip rasta. Dinamika rada časopisa 04 uvelike se zasnivala na minimalizaciji troškova te na samoorganizaciji i volonterskom radu. Postojeće potpore, od strane tijela javnog financiranja, bile su daleko od dostatnih, a one od strane povremenih donatora nisu bile dovoljne za održavanje planiranog tipa rasta.
Unatoč djelomičnoj tržišnoj orijentaciji časopis nije mogao opstati u uvjetima tržišne dinamike, ponajprije zbog specifičnog sadržaja koji cilja na određeni tip publike, malobrojan u hrvatskim okvirima, ali i zbog stava kojim se beskompromisno odricao komercijalizacije i spektakularizacije sadržaja. Tom problemu pokušalo se doskočiti postupnim širenjem publike u Hrvatskoj, putem jačanja distribucijske mreže, ali i širenjem tržišta kroz regionalnu distribuciju. Međutim, s obzirom na postojeće resurse, nije bilo mogućnosti za savladavanjem distribucijsko – prodajne dinamike još nedovoljno razvijenog regionalnog medijskog tržišta. Istovremeno, zbog kritičke orijentacije nije bilo mogućnosti otvaranja prostora bitnijim komercijalnim sponzorstvima ili prodaji oglasnog prostora. Mediji i izdavaštvo u Hrvatskoj gotovo su isključivo uvjetovani tržištem, čime je produkcija tiskanog medija, koji nije isključivo komercijalno i tržišno orijentiran, bitno otežana. O tome dovoljno govori i trenutna situacija na čitavoj civilnoj sceni, na kojoj se neprofitno medijsko izdavaštvo uspjelo održati isključivo na Internetu.
Unatoč iskazanom entuzijazmu uredničkog tima i suradnika, nisu se uspjeli osigurati nužni preduvjeti za daljnji razvoj časopisa te je izdavanje Nulačetvorke u smislu dugoročnog projekta trenutačno zaustavljeno. Iako je časopis prestao izlaziti u proljeće 2006., zadnji broj objavljen je 2007. kao jedini u toj godini, gdje se još jedanput osvrnulo na pitanja nezavisne kulturne producije i trendove na nezavisnoj kulturnoj i civilnoj sceni. Završni broj časopisa 04 zasigurno predstavlja završetak jednog ciklusa u nezavisnom izdavaštvu u Hrvatskoj, ostavljajući za sobom mnoge otvorene izazove za nezavisni kulturni i civilni sektor i općenito za medijsku kulturu u Hrvatskoj.
04 - megazin za hakiranje stvarnosti stvarali su: Kruno Jošt, Vesna Janković, Ivana Armanini, Karolina Pavić, Lela Vujanić, Pero Gabud,Vid Jeraj, Ivana Pavić, Tanja Topolovec i brojni drugi suradnici.
