Human Rights Film Festival - Clubture turneja
Segment festivala
Nositelj:
Udruženje za razvoj kulture
Lučko 47b, 10250 Lučko – Zagreb
tel/fax: 01.6159.688
e-mail: urk@urk.hr
www.mochvara.hr
odgovorna osoba: Kornel Šeper (mochvara@urk.hr 091.36.66.106)
Partner:
Multimedijalni Institut
Preradovićeva 18, Zagreb
tel: 01.45.72.591 fax: 01.45.72.592
e-mail: info@humanrightsfestival.org
www.humanrightsfestival.org
odgovorna osoba: Vanja Kaluđerčić ( vanja@humanrightsfestival.org; 091.1.573.543)
koordinator projekta: Vanja Kaluđerčić ( vanja@humanrightsfestival.org; 091.1.573.543)
Koncept
Festival filma o ljudskim pravima Zagreb održao se 2005. godine po treći puta u razdoblju 9.12 - 14.12. Programi projekcija održavao se u prostorima Studentskog centra, Kuba Udruženja za razvoj kulture – Močvara i net.kulturnom klubu Mama. Festival su organizirali Udruženje za razvoj kulture i Multimedijalni institut u suradnji sa Studentskim centrom.
Filmski program obiljezila je raznovrsnost filmskih vrsta, žanrova i stilova pa se među 50-ak naslova pronašao veliki broj intrigantnih, kako dokumentarnih tako i igranih filmova. Osobita pažnja bila je poklonjena raznovrsnosti zastupljenih kinematografija, filmovima iz različitih, i domaćoj publici često manje poznatih, svjetskih kinematografija.
Program festivala osim projekcija dokumentarnih, igranih i animiranih filmova na temu ljudskih prava sadržavao je predstavljenje udruga koje se bave problematikom ljudskih prava, on line i drugih projekata koji se bave zaštitom i promicanjem ljudskih prava.
Pored ova dva segmenta festivala organizirana su predavanja stručnjaka sa scene ljudskih prava i aktivista, kao i tribine i javne rasprave na teme koje su ove godine bile u fokusu kao sto je pimjerice trafficing.
Festival je u šest dana održavanja ugostio brojne goste iz zemlje i inozemstva koji se bave navedenom tematikom.
Nakon samog festivala u Zagrebu uslijedit će festivalska turneja - program projekcija u cca. 15 hrvatskih gradova kroz platformu Clubture, a u suradnji s lokalnim nevladinim organizacijama koje na taj način aktivno sudjeluju u prezentaciji Festivalskog programa promovirajući ljudska prava u svojim sredinama. Ove su festivalske aktivnosti prije svega usmjerene prema osnaživanju lokalnih organizacija u interesu za promoviranje ljudskih prava kroz popularni medij filma kao i povećanju kulturne aktivnosti u manjim hrvatskim sredinama.
Sadržaj
Navedeni filmovi su izbor iz festivalskog programa koji će biti definiran zaključno sa 15.2. Broj i izbor filmova definirat cemo u dogovoru sa svkim gradom pojedinacno na temelju zajednickog odlucivanja, a prateci dinamiku samog dogadjanja
1. Crni pas: priče iz Španjolskog građanskog rata | El Perro Negro: Stories from the Spanish Civil War | Nizozemska, Mađarska / 2005. / 84′ | režija Péter Forgács
Priče iz Španjolskog građanskog rata poetski su kolaž privatnih snimki, filmova i citata. To je osobni dokumetarac koji dočarava atmosferu i vrijeme u kojem je došlo do građanskog rata. Španjolska je u to vrijeme bila gospodarski nerazvijena zemlja koja se počinjala oporavljati. Taj se preporod mogao vidjeti i među desnicom i među ljevicom, kako u obrazovanju, tako i u umjetnosti. Dali, Miró, Garcia Lorca, Buñuel i de Falla samo su nekih od vrhunskih umjetnika tog blistavog razdoblja. Posvuda je u Europi nezadovoljstvo parlamentarnom demokracijom dovelo do sve većeg broja pristaša ideologija koje su se nalazile na suprotnim stranama političkog spektra. Opasnost od rata u Europi svakog je dana bivala sve realnijom i mnogim je ljudima bilo jasno da će budućnošću vladati ili Rim ili Moskva. Kada je u takvom ozračju izbio Španjolski građanski rat, nije se bilo teško opredijeliti za ili protiv Španjolske Republike: uspjeh Franca i njegovih nacionalista otvorio je put fašizmu te je ujedno značio i kraj nedavno stečenih prava radnika i seljaka. Španjolska je postala poligon za politički idealizam.
2. Bagdadski bloger / Salam Pax - videoreportaže iz Iraka | Baghdad Blogger/ Salam Pax – Video Reports From Iraq | Irak / UK / 2004. / 77′ | režija Salam Pax
Početkom rata u Iraku Salam Pax je na svojoj internetskoj stranici objavljivao inteligentne, zabavne i vjerodostojne članke iz okupiranog Bagdada. Njegovi su blogovi bili toliko elokventni da su se pojavile sumnje o njihovoj autentičnosti. Kako jedan Iračanin može toliko dobro pisati na engleskom? Kako jedan gay intelektualac koji voli alkohol i zapadnjačku pop glazbu može preživjeti u Iraku pod režimom Saddama Husseina? Mančesterski Guardian nije sumnjao u vjerodostojnost ovog autora i dao mu je prostor u svojim novinama, a nakon invazije Bagdada ponudili su mu i kameru, kako bi svoj dnevnički zapis nastavio u video obliku. Rezultat njegova rada emitiran je u sklopu BBC Newsnight. Ovaj film zapravo je niz takvih dnevničkih zapisa. Guardian mu je omogućio i kratki tečaj filmske režije na kojem se ispostavilo da Salam brzo uči. Poput iskusnog reportera, zaputio se u potragu za vijestima, npr. u Karbalu, gdje se po prvi puta nakon trideset godina ponovo održavao šiitski festival Ashoura na kojem hodočasnici sami sebe bičuju do krvi. Salam Pax nas upoznaje s nečim što nikad prije nismo vidjeli, a to je novi Irak u kojem se, usprkos nasilju i okupaciji, irački građani izražavaju na način koji je za vrijeme režima Saddama Husseina bio nezamisliv.
3. dial H-I-S-T-O-R-Y | Belgija / 1998. / 68′ | režija Johan Grimonprez
Nadahnut romanima Dona DeLilla Mao II i White Noise, posebice DeLillovim lajtmotivom “Dom je neuspjela ideja” (”Home is a failed idea”), dial H-I-S-T-O-R-Y je potresan pregled povijesti otmica aviona. Film nam pokazuje kako su 60-tih i 70-tih godina otmičari “romantičari” otmicama putničkih zrakoplova osvajali prostor u medijima. No u 1990-tima situacija se znatno promijenila i živopisne su likove na našim televizijskim ekranima zamijenile priče o anonimnim bombama u prtljazi. Grimonprez arhivske snimke otmica kombinira s nizom uzbudljivih slika, od nadrealnih do svakodnevnih. Brza prehrana, statistike o kućnim ljubimcima, disko pa čak i redateljeve neobične privatne snimke služe kao zanimljiva protuteža zastrašujućem prikazu terorista iz zračnog prostora. Rezultat je dokumentarni film koji, osim što nam mnogo toga otkriva o otmicama aviona, prikazuje i kako se strah od ogromne tragedije uvukao u našu svakodnevicu. Njujorški skladatelj David Shea snimio je glazbu za ovo vrtoglavo putovanje kroz povijest.
3. Istočno od raja | East of Paradise | Francuska / 2005. / 110′ | režija Lech Kowalski
Underground redatelj Lech Kowalski, stručnjak za marginalnost u svim njenim oblicima (droga, život beskućnika, buntovni glazbenici), ovim filmom dovršava svoju trilogiju posvećenu zemljama s Istoka. Započeta je 2000. godine filmom Tvornica čizama, o tvornici cipela u Krakowu koju vode pankeri, zatim je 2002. uslijedio film ceste Na Hitlerovu putu, a tri godine kasnije i Istočno od raja, odličan film koji paralelno prati život redateljeve majke za vrijeme Drugog svjetskog rata i njegov život na njujorškoj underground sceni. Početkom Drugog svjetskog rata Maria Werla je iz Poljske odvedena u sovjetski gulag gdje je sudbinu dijelila sa tisućama drugih Poljaka koji su bili žrtvama pakta između Hitlera i Staljina. Njena borba za preživljavanje imala je snažan utjecaj na Lecha – svi njegovi filmovi rezultat su susreta s društvenim marginalcima.
4. Na Hitlerovu putu | On Hitler’s Highway | Francuska / 2002. / 81′ | režija Lech Kowalski
Lech Kowalski Na Hitlerovu putu putuje najstarijim autoputem u Poljskoj, koji je kao invazijsku rutu prema istoku izgradio Hitler. Dok cesta doslovno (pro)pada u prošlost, Kowalski otkriva da je trenutno bitna poveznica sa zapadom te susreće ljude i nailazi na mjesta koja je povezuju sa sadašnjošću. Kurva iz Bugarske pod kišobranom boji se da će se pojaviti svodnik i vidjeti koliko je “promet” loš za vrijeme kiše. Čovjek s jednom nogom u invalidskim kolicima prodaje gljive pored jurećih kamiona, opisujući kako najbolje skuhati to što prodaje. Siromašne Ukrajinke, skrivajući se u bivšoj nuklearnoj zračnoj bazi Varšavskog pakta, poslužuju čaj bivšem policajcu koji još uvijek patrolira tim područjem. Mladi ljudi bježe od stvarnosti u podzemne bunkere koje su izgradili nacisti. Ruševine ostale nakon bombardiranja još uvijek se nalaze uz dijelove asfaltne ceste. Cigani na hodočašću u Auschwitz preokreću radnju te se odjednom nalazimo u ciganskom selu, u kolibi obasjanoj svjetlom svijeća te slušamo priču čovjeka koji je za vrijeme holokausta izgubio oca. Pratimo ga autocestom na putu u posjet starom prijatelju, vjerojatno zadnjem u njegovom životu. Ljudi na Hitlerovom autoputu dokazuju da je on mnogo više od povijesnog ostatka te da ne završava na poljskoj granici.
5. Tvornica čizama | The Boot Factory | Francuska / 2000. / 88’ | režija Lech Kowalski
Tvornica čizama nas izravno suočava sa stvarnošću, toliko neposredno, ponekad i do krajnjih granica, a redatelj, Lech Kowalski, na vrlo intiman način sagledava što se događa i ne događa pred njegovim očima, istovremeno zadržavajući neophodnu distancu. Film prikazuje postolare iz Krakowa koji poslu pristupaju kao punk-rokeri, žive prema vlastitim pravilima, ručno izrađuju čizme ujednačeno mašući glavama u ritmu glazbe omiljenih bendova. Dok se između pijanki, braka i ovisnosti o drogama bore za opstanak svojih malenih obrta, Kowalski razotkriva rastuću napetost u njihovom životu i olakšanje koje pronalaze u glazbi. Film nas svojom crno-bijelom tehnikom vrlo brzo uvodi u njihov mikrokozmos, koji stvara vlastita pravila dok istovremeno ostaje dijelom sustava koji odbija. Tvorac filma prati ovu malu skupinu obrtnika u njihovoj svakodnevici, čiji ritam određuju udarci čekića i pjevanje anarhističkih pjesama, a veze se isprepliću između igala za šivanje i igala za špricu. Korak po korak, proizvodnja napreduje, život postaje organiziran, a filmu je u drugom dijelu, kada se počinju osjećati promjene, vraćena boja.
6. Kocka, bogovi i LSD | Gambling, Gods & LSD | Kanada, Švicarska / 2002. / 180′ | režija Peter Mettler
“Teledivinitry” je naziv kojim Mettler opisuje svoju tehniku stvaranja vizualne buke, neprekidno nižući slike i zvukove sve dok se ne stope u zajedničku cjelinu. Film počiva na Mettlerovom vrelu ogromne bujice slika i upravo iz tog vrela izvire sve što slijedi. Lucidan osobni portret našeg vremena, film Kocka, bogovi i LSD mogao bi promijeniti vaš pogled na svijet. Redateljevo istraživanje transcendentnog pretvara se u trosatno putovanje koje povezuje ljude van kulture i vremena. Peter Mettler svoje putovanje započinje u Torontu, gradu u kojem je odrastao. Na putovanju susreće evangelizam u zračnoj luci, rušenje u Las Vegasu, kemiju i ulični život u uzornom švicarskom društvu te suživot tehnologije i religije u suvremenoj Indiji. Mettler dokumentarističko opažanje spaja s lirskim snimanjem, a rezultat je audiovizualna kompozicija koja preispituje naše predrasude, budeći u nama divljenje i strahopoštovanje prema svakodnevnom životu.
7. Kosovo/a | Nizozemska / 2003. / 60′ | režija Jody Barrett, Maria Mok, Maasja Ooms
Most koji od 1999. godine dijeli grad Mitrovicu razdvaja albansku većinu od srpske manjine. Kroz priče četvero mladih ljudi upoznajemo poslijeratno Kosovo. I Albanci i Srbi pričaju o tome kako je rat utjecao na njihov život, uvode nas u svoje domove i pokazuju nam svoj život. Glazba u filmu pomaže nam da ove mlade ljude vidimo u realnom svjetlu, u čemu je ekipa filma Kosovo/a zaista uspjela. Film je vrlo važan iz nekoliko razloga, ali se ponajprije ističe sposobnost redateljica da razotkriju realnost života u poslijeratnoj zemlji, prisutnost problema, ali i nade da će upravo te probleme jednoga dana riješiti mlađi naraštaji. Kosovo/a je prikazan na mnogobrojnim filmskim festivalima diljem svijeta.
8. Kuga | The Plague | Engleska / 2004. / 105′ | režija Greg Hall
Kuga, višestruko nagrađivan dugometražni prvijenac mladog britanskog redatelja Grega Halla, je ulični film o opasnostima urbanog uličnog života u 21. stoljeću: vikend pun adrenalina i tulumarenja, droge i nasilja u multikulturalnom središtu Londona, prikazan je iz perspektive četiriju prijatelja, pripadnika etničkih manjina. Smješten u kontekst londonskih stambenih četvrti, policijskih patrola i uličnih grafita, Kuga prikazuje jedan vikend u životu četvorice prijatelja, prateći ih u njihovim uobičajenim aktivnostima – posjećuju prijatelje, puše, piju, kruže gradom, ganjaju komade i upadaju u nevolje. Ovaj originalan film, snimljen uz minimalne troškove, priča je o okruženju u kojem je Greg odrastao, ispričana iz prve ruke. Greg je pokazao inovativno redateljsko umijeće sa zrelošću istinskog talenta. Pridodamo li tome odličan nastup mlade glumačke ekipe te opaku hip-hop glazbu u filmu, Kuga opravdava naslov “izvanrednog postignuća”, što je uočeno na 10. Sarajevo Film Festivalu (2004.) gdje je Mike Leigh ovom filmu dodijelio prvu stipendiju Fondacije Katrin Cartlidge.
9. Lanac | Chain | SAD, Njemačka / 2004. / 99′ | režija Jem Cohen
Ileana Stănculescu htjela je snimiti dokumentarac o rekonstrukciji mosta, o ljudima koji žive u različitim zemljama, a imaju iste želje i nade. Htjela je snimiti i film o granicama koje su danas toliko važne i umjesto da se ukinu, one nastavljaju razdvajati. Priča o mostu preko rijeke Tise, između Sigeta i Slatine, prepričava se u redateljičinoj obitelji od njezinog djetinjstva. Kada joj je baka bila mala, prelazila je most između Slatine i Sigeta svaki dan. Živjela je u Čehoslovačkoj, a u školu ili u posjet rođacima išla je na drugu obalu rijeke Tise, u Rumunjsku. Tada je most uništen i dva su grada još dugo ostala međusobno razdvojena. Električna ograda od bodljikave žice označavala je neprelaznu državnu granicu, a rijeka Tisa razdvajala je dva grada više od pedeset godina. Most se od 2000. počinje ponovno graditi uz pomoć Europske Zajednice i programa PHARE. Rekonstrukcija je završena 2002., no ljudi još uvijek ne mogu prijeći granicu. Moraju čekati drugi krug proširenja Europske zajednice, kada će joj se priključiti i Rumunjska. Most na Tisi prikazuje dugu, često apsurdnu borbu lokalnog stanovništva i političara koji nakon 50 godina razdvojenosti ponovno pokušavaju povezati dva grada - i njihov neuspjeh.
10. Obrazovanje Shelby Knox | The Education of Shelby Knox | SAD / 2004. / 76′ | režija Marion Lipschutz, Rose Rosenblatt
“Seks”, kaže pastor Ed Ainsworth, “je ono što dva psa rade na ulici. Malo se bubnu i dahću, bum, bum, bum, a zatim svaki odlazi na svoju stranu. Tko od vas poznaje, u svojoj školi ili na fakultetu, mladiće i djevojke koji se ponašaju poput pasa i jednostavno se seksaju? Bolje vam je da niste među njima. Jer ako jeste, patit ćete - fizički, mentalno, emocionalno, duhovno i financijski.” Ovako čovjek zvan “Sex Ed” podučava skupinu teksaških adolescenata. Obrazovanje Shelby Knox je priča o sazrijevanju djevojke koja se uključuje u kampanju za uvođenje obaveznog seksualnog odgoja u srednje škole Lubbocka u Texasu. Iako srednje škole na tom području podučavaju da je apstinencija jedini oblik sigurnog seksa, Lubbock ima jednu od najvećih stopa maloljetničkih trudnoća i spolno prenosivih bolesti u čitavoj zemlji. Shelby, pobožna kršćanka koja se i sama zaklela na apstinenciju do braka, neočekivano postaje zagovornicom obaveznog seksualnog odgoja te temeljito počinje mijenjati svoje političke i duhovne stavove. Kada je zanimanje za politiku dovede do kampanje za uvođenje obaveznog seksualnog odgoja u javne škole u Lubbocku, a zatim i do borbe za savez homoseksualnih i heteroseksualnih osoba, Shelby mora odlučiti hoće li stajati postrance i dozvoliti da drugi budu povrijeđeni ili će se suprotstaviti svojim roditeljima, pastoru i vršnjacima te učiniti što smatra ispravnim.
11. Portret Amerike kao mladog imperija (vlastitim riječima) | The Portrait of America as a Young Empire (in its Own Words) | SAD / 2005. / 98′ | režija François Bucher
Osebujno djelo nastalo korištenjem arhivskog materijala, Portret Amerike kao mladog imperija ni sam autor ne naziva filmom. Ono je program, omanji festival opskurnih starih filmova koji su predstavljeni u novom poretku te nam se čini da progovaraju o suvremenoj političkoj situaciji. Bucher je vizualni umjetnik s očitim konceptualnim pristupom. On spaja raznolik materijal, a zatim promišljanje tog kolaža prepušta gledatelju, uz maksimalno poštovanje kako prema filmskom materijalu koji koristi, tako i prema gledatelju. Kao što stoji u naslovu filma, velesila progovara “vlastitim riječima”, bez tuđeg uplitanja, no korozivni utjecaj vremena razotkriva sve neophodne pojedinosti. Film se sastoji od tri dijela: Iraq Explained to Children, War for Good i Tell Tale Heart. Sva tri dijela uvelike su sastavljena od starih propagandnih materijala iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća i odlikuju se raznolikošću. Započinju smiješnim animiranim filmom koji se pretvara u otvorenu propagandu naftne industrije. Ti su filmovi, poneki i obrazovnog karaktera, snimani za vojsku, vladu i velike korporacije. Bucher nije kratio materijal te na taj način njime ni ne manipulira. Samim je time još čudnije koliko se teme ovih filmova te način njihova prezentiranja podudaraju s problemima današnjice.
12. Pristojna Tvornica | A Decent Factory | Finska, VB, Francuska / 2004. / 79′ | režija Thomas Balmès
Kada zapadnjačke tvornice svoju proizvodnju premiještaju u zemlje gdje su troškovi niski, a uvjeti rada loši, uvijek se pojavljaju kulturološki i moralni problemi. Pojedini menadžeri tih kompanija, bilo zbog iskrene zabrinutosti ili zato što moraju poštovati želje ulagača i dioničara, pokušavaju pronaći ravnotežu između ostvarenja profita i društvene moralnosti. Poštena tvornica prikazuje upravo takav pokušaj finske Nokije, najvećeg proizvođača mobilnih telefona u svijetu, koja je poslala tim, na čelu s dvjema savjetnicama za poslovnu etiku, da ispita uvjete rada u jednoj kineskoj tvornici koja proizvodi dijelove za Nokiju. Pratimo te dvije žene, zaposlenicu Nokije iz Finske te savjetnicu iz Velike Britanije, za vrijeme njihovog posjeta kineskoj tvornici. Redateljev izravan snimateljski stil nemilosrdno bilježi nelagodu britanskih menadžera, koji hodaju po tankoj žici između profita i zakona, dok zaposlenice tvornice svakoga dana za manje od minimalne nadnice sastavljaju punjače za mobitele. Nakon trogodišnjeg istraživanja o temi, redatelj Thomas Balmès prati istragu ovih dviju žena.
13. Smrt radnika | Workingman’s death | Austrija, Njemačka / 2005. / 122′ | režija Michael Glawogger
Od Ukrajine do Indonezije, preko Nigerije, Kine i Pakistana, Michael Glawogger sa svojom kamerom putuje svijetom istražujući najopasnije poslove na početku 21. stoljeća. Sastavljen od pet dijelova, Smrt radnika počinje prikazom rada ukrajinskih rudara u Donbassu. Nekoć slavljeni kao heroji sovjetske propagande, ovi muškarci i žene danas pužu zapuštenim tunelima u potrazi za ugljenom. No to su uvjeti na kojima bi im njihovi indonezijski kolege pozavidjeli, budući da je njima sudbina dodijelila posao u kojem se satima moraju savijati pod težinom košara za sumpor dok ih dijelom puta prate radoznali pogledi turista. Na trećoj se strani svijeta nigerijski mesari u Port Harcourtu kupaju u krvi ne bi li poštenim radom zaradili za koricu kruha. Kineski radnici u čeličani na Ashnanu također riskiraju život na poslu, kao i Pakistanci u Gaddaniju koji na vrtoglavim visinama komadaju ogromne tankere radi ponovnog korištenja metala. Sniman izbliza i intimistički kamerom nezaustavljivog Wolfganga Thalera, koji je radio u nemogućim uvjetima i gotovo neprestano u pokretu, ovaj dokumentarac Michaela Glawoggera uspijeva prikazati pojedinačne portrete radnika koji rade poput robova, a ipak, bez obzira na sve, ne gube ni volju za životom ni osjećaj solidarnosti.
14. Stav skinheada | Skinhead Attitude | Francuska, Njemačka, Švicarska / 2003. / 90′ | režija Daniel Schweizer
“Ne razumijem kako se netko može priključiti pokretu skinheada i istovremeno biti rasist. Na kraju krajeva, skinheadi izvorno potječu s Jamajke”, kaže jedan od predvodnika glazbenog stila “ska”, s kojim su skinheadi bili povezani od samog početka. Njegove riječi najbolje opisuju jedan od mnogih paradoksa u vezi s pokretom koji većina ljudi automatski povezuje s nasiljem i simpatiziranjem neonacizma. Stav skinheada je glazbeno putovanje na kojem, prateći Karole i njezino društvo, upoznajemo suvremene mlade skinheade. Redovito ih susrećemo na koncertima ili međunarodnim skupovima, od Francuske do Velike Britanije, od Njemačke do Skandinavije pa sve do SAD-a. Stav skinheada nudi ključ za razumijevanje i otkrivanje pokreta mladih te njegove paradokse. Krećući se na marginama, bolno svjesni nedostatka budućnosti, tvrdoglavi u želji da žive drugačije, da prežive i pokažu obzir jedni prema drugima - zbog čega ih neki smatraju posljednjim “herojima radničke klase”.
15. Occupation: Dreamland | SAD / 2005. / 78′ | režija Ian Olds, Garrett Scout
Film Occupation: Dreamland je hrabar i iskren prikaz američkih vojnika smještenih u Falluji, iračkom gradu osuđenom na propast, zimi 2004. Dreamland su nazvali svoj kamp iz kojeg su redovito odlazili u Falluju održavati red, iako o ovom gradu nisu znali ništa, kao ni o njegovim stanovnicima, jeziku, kulturi ni religiji. To su obični dečki koji su svirali u bendu, ali se nisu proslavili, ili nisu bili dovoljno strpljivi za završetak školovanja, ili su se dosađivali na poslu u prodavaonici cipela, a ured za regrutaciju nalazio se odmah iza ugla. Prošli su nešto obuke, a većina nikad prije nije kročila preko američke granice. Sada u pješčaniku u blizini Falluje vrte palčevima. Djeluju kao da su na Mjesecu. Zbunjujuće. Redatelji Garrett Scott i Ian Olds imali su pristup svim operacijama 82. zračne jedinice. S jedinicom su živjeli 24 sata dnevno i snimali priču vojnika koji se pokušavaju snaći u nestabilnom, često i smrtonosnom okruženju. Rezultat je fasicinantan, ponekad iznenađujući uvid u život vojske, vojnih operacija i složenosti američkog rata u 21. stoljeću. Ovo nije propagandni film i ne prenosi dosadnu poruku mnogih antiratnih filmova. Occupation: Dreamland nudi nepristranu sliku situacije.
Retrospektiva Chrisa Markera
16. Bez sunca | Sans Soleil | Sunless | Francuska / 1982. / 110
Bez sunca je vrhunski strukturirana spirala između prošlosti i sadašnjosti koja slike odnosi u područje koje Marker, prema Stalkeru Tarkovskog, naziva “zonom”. Zonom u kojoj se slike mogu ostvariti i prikazati samo kao slike, a ne kao prikaz stvarnosti. Nepoznata žena čita i komentira pisma koja prima od prijatelja, nazavisnog snimatelja koji putuje svijetom s posebnim zanimanjem za “krajnosti opstanka” u Japanu i Africi. Afriku predstavljaju dvije najsiromašnije zemlje, Gvineja Bisao i Zelenortski otoci. Filmski esej Chrisa Markera o ovom sjećanju je dubok i slojevit film u kojem su slike popraćene komentarom. Ni u jednom trenutku nije jasno tko komentira, niti postoji jedinstven glas komentatora. Prvo lice jednine komentara je podvojeno; čujemo dvoje ljudi, a možda i četvero. Prostor i vrijeme su razdvojeni, a jedinstveno gledište nemoguće je stvoriti čak ni na jezičnoj razini. Struktura teksta je složena zbog čega u filmu ne postoji središte, kao što, po mišljenju autora, ono više ne postoji ni u svijetu.
17. Mjesto oproštaja | La Jetée | The Pier | Francuska / 1962. / 28
Chris Marker je ovaj film, koji je, s iznimkom jedne scene, napravljen isključivo od fotografija, nazvao “foto-romanom”. Markerov film je noćna mora, vizija zastrašujuće budućnosti u kojoj ljudska bića postaju objekti jezive manipulacije, ali je istovremeno i meditacija o ljubavi i smrti. Radnja Mjesto oproštaja događa se u budućnosti, ali i u prošlosti koja je retrospektivno rekonstruirana. Nakon atomskog trećeg svjetskog rata i “pada Pariza”, koji je kao i većina preostalog svijeta postao nemoguć za život, pobjednici su se utaborili u Palais de Chaillot. Ondje provode medicinske pokuse na nekolicini preživjelih. Ljude uspavljuju u hipnotičke snove kroz koje ih šalju u prošlost i budućnost. Cilj nije isključivo prizivanje sjećanja i vizija, već i fizičko pojavljivanje hipnotiziranih osoba u određenom vremenu. Budući da je ljudski opstanak u svemiru onemogućen ratom, traži se izlaz u vremenu. Možda bi se hrana, lijekovi i izvori energije mogli prenijeti u sadašnjost kroz “vremenski prolaz”?
Film Dvanaest majmuna Terryja Gilliama inspiriran je upravo Markerovim foto-romanom.
Termin i mjesto
02. - 04.03.
Pula, Metamedia /Marino Jurcan, marinodj@hotmail.com, 098.280.918/ KOMPLEKS KARLO ROJC
09. – 11.03.
KOALICIJA UDRUGA MLADIH, Split / Jelena Stulić Buba, bubulaja@yahoo.com, 098.160.6715/ KLUB KOCKA
13. – 15.03.
Zabok, GoKul /Siniša Hajdaš, sinisa@gokul.hr/ Nenad Borovčak, 091 893 20 23, nenad@gokul.hr/ http://www.gokul.hr / stara zgrada policije (veca koncentracija publike, veca posjecenost, uobicajeno mjesto za ovakva dogadjanja u Zaboku)
13. – 15.03.
Zona Kumrovec /Martina Dončić, zonakumrovec@net.hr/ Krasnodor Mikša, krasnodor@inet.hr, 098.419.762/ http://www.zonakumrovec.hr
16. -18. 04.
Knin, HuK / Ivica Šimić, huk@zamir.net, www.huknet.hr, 091.55.83.356 / HUKOV MULTIMEDIJALNI CENTAR ZA MLADE, SENJAK
23. – 25.03.
K.V.A.R.K, Križevci /Saša Lončarić, sajo@email.htnet.hr, 091.5425.266 /kvark@zamir.net; http://www.udruga-kvark./ Klub Kultura
30.03. -01.04.
Drugo More, Rijeka /Davor Mišković, davor@drugo-more.hr, 091.548.4123/ Molekula
06. – 08.04.
Dubrovnik, ArtRadionicaLazareti /Slaven Tolj, arl@du.htnet.hr, 091.186.12.50./ Lazareti
13. - 15.04.
Čakovec, Akcija za civilnu transparentnost - ACT, Teo Petričević, 098.819.674, act@net.hr / http://www.actnow.hr / Klub Mladih; Klub Centra za Kluturu
20. - 22.04.
Slavonski Brod, PuZ /Mladen Katalenic, katule@net.hr, 091.580.3650, puz@zamir.net; http://www.puz.hr / DOM UMIROVLJENIKA (prostor udruge je podkapacitiran, ovaj prostor je bolje tehnicki opremljen i moze zaprimiti vecu kolicinu publike)
28., 29.04.
Karlovac, Domaći / domachi@domachi.hr, Denis Miksic, 047 600 995, 600 996, http://www.domachi.hr/ CENTAR ZA MLADE NA GAZI
04. - 06.05.
Labin, LabinArtExpreess /Dean Zahtila, lae@pu.htnet.hr, 098.336.196 / http://www.mi2.hr /lamparna / CC LAMPARNA
Host-partneri
1) Metamedia, Pula, Marino Jurcan, marinodj@hotmail.com, 098.280.918
2) ROMB, Split, Jelena Stulić Buba, bubulaja@yahoo.com, 098.160.6715
3) GoKul, Zabok, Siniša Hajdaš, sinisa@gokul.hr/ Nenad Borovčak, nenad@gokul.hr/ http://www.gokul.hr
4) Zona Kumrovec /Martina Dončić, zonakumrovec@net.hr/ Krasnodor Mikša, krasnodor@inet.hr, 098.419.762/ http://www.zonakumrovec.hr
5) HuK, Knin, Ivica Šimić, huk@zamir.net, www.huknet.hr, 091.55.83.356
6) K.V.A.R.K, Križevci, Saša Lončarić, sajo@email.htnet.hr, 091.5425.266 /kvark@zamir.net; http://www.udruga-kvark.hr
7) Drugo More, Rijeka, Davor Mišković, davor@drugo-more.hr, 091.548.4123
8)ArtRadionicaLazareti, Dubrovnik, Slaven Tolj, arl@du.htnet.hr, 091.899.26.78
9) Akcija za civilnu transparentnost - ACT, Cakovec, Teo Petričević, 098.819.674, act@net.hr / http://www.actnow.hr
10) PuZ, Slavonski brod, Mladen, katule@net.hr, 091.580.3650/ puz@zamir.net; http://www.puz.hr
11) Domaći, Karlovac, Denis Miksic, / domachi@domachi.hr, 047 600 995, 600 996, http://www.domachi.hr
12) LabinArtExpreess, Labin, Dean Zahtila, lae@pu.htnet.hr, 098.336.196 / http://www.mi2.hr
Tehnički (materijalni) zahtjevi
Video projektor, DVD player, VHS player, projektor , platno.
Medijski plan
02. - 04.03.
PULA. / 75 PLAKATA / 300 BROŠURA
09. – 11.03.
SPLIT / 150 PLAKATA / 250 BROŠURA
13. – 15.03.
ZABOK / 50 PLAKATA / 100 BROŠURA
13. – 15.03.
KUMROVEC / 50 PLAKATA / 100 BROŠURA
16. -18. 04.
KNIN / 50 PLAKATA / 100 BROŠURA
23. – 25.03.
KRIZEVCI / 50 PLAKATA / 250 BROŠURA
30.03. -01.04.
RIJEKA / 150 PLAKATA / 250 BROŠURA
06. – 08.04.
DUBROVNIK / 70 PLAKATA / 300 BROŠURA
13. - 15.04.
CAKOVEC / 100 PLAKATA / 300 BROŠURA
20. - 22.04.
SLAVONSKI BROD/ 100 PLAKATA/ 300 BROŠURA
28., 29.04.
KARLOVAC / 100 PLAKATA / 300 BROŠURA
04. - 06.05.
LABIN / 50 PLAKATA / 250 BROŠURA
Budžet
U posebnoj tabeli u prilogu.
