kontekstualizacija projekta Ekstravagantna tijela
Razmjena dijela projekta
Nositelj:
KONTEJNER │ biro suvremene umjetničke prakse
KONTEJNER
Trnovečka 3, 10 360 Sesvete
Sunčica Ostoić
098.605.290
sunce@kontejner.org
Koncept:
EKSTRAVAGANTNA TIJELA je naziv međunarodne izložbe koja se bavi politikama normalnog. Polazimo od činjenice da je ono što se smatra normalno (kao i ono što nije) ideološki utemeljeno te duboko utisnuto u društvo. Činjenica da postoji drukčije i drugo, što se poglavito odnosi na tijelo, izaziva negativnu identifikaciju, društveno odstranjivanje, strah i mržnju. Umjetnici koji će sudjelovati na izložbi pripadnici su manjina odnosno osobe s invaliditetom koje se u svojim radovima bave upravo onim po čemu su drukčiji od drugih, tematizirajući i stavljajući u centar pozornosti svoju različitost, ne bojeći se društvene kritike i osude.
Manifestacija će se realizirati u bliskoj suradnji s lokalnim organizacijama i udrugama osoba s posebnim potrebama, koje će se na taj način potaknuti na dodatni angažman, a naročito osmišljavanje novih modela umjetničkog i aktivističkog djelovanja na području prava osoba s posebnim potrebama.
Smatramo izuzetno važnim da se - u kulturi u kojoj se tjelesna različitost zataškava i osporava, u kojoj gotovo ni jedna zgrada nije načinjena po standardima koji omogućavaju neometano kretanje invalida te u kojoj se na prste mogu nabrojati kulturne organizacije ili individualni umjetnici koji u svom radu tematiziraju invalidnost - održi manifestacija koji će suočiti ljude s problemima i pitanjima osoba s posebnim potrebama. Efekt jednog takvog događaja bit će senzibiliziranje javnosti na ovu problematiku, kojoj se pristupa iz različitih umjetničkih pozicija i teoretskih perspektiva kroz izložbu fotografija, performanse, film te predavanja. I upravo su predavanja dio koji prijavljujemo za relizaciju kroz Clubture.
Sadržaj:
predavanje Petre Kuppers (UK)
Petra Kuppers (UK) je nagrađivana umjetnica i teoretičarka koja istražuje načine na koje performeri s invaliditetom predstavljaju izazov postojećim stereotipima s kojima barataju unutar svojih projekata. Istražuje fantaziju freak show-a, "medicinski teatar" ali i izvedbenu umjetnost, ples, fotografiju, instalacije pružajući novi pogled na suvremenu politiku identiteta i estetiku. Petra Kuppers predaje performans na Odsjeku za engleski i kulturalne studije, Bryant University. Doktorirala je na temi " Između utjelovljenja i reprezentacije: izvedbena tijela, čudaci…", Falmouth College of Arts, University of Plymouth. Njezina najpoznatija knjiga Invalidnost i suvremeni performans, što je i tema zagrebačkog predavanja, osporava dosadašnje teze o invalidnosti i umjetničkoj praksi. Posebice ju zanima mjesto gdje prestaje kulturno znanje o invalidnosti a započinje živo iskustvo različitosti.
predavanje Lois Keidan (UK)
Lois Keidan (UK) dolazi iz poznate londonske Live Art Development Agency. To je ključna organizacija u Londonu koja prati performere i ima sustavan uvid u njihov rad, te listu od 14 000 umjetnika čije radove producira, arhivira, publicira i distribuira. Osim što su kustoski osmislili performans festival i simpozij na temu performansa u Tate Modern u Londonu, Live Art Development Agency se zalaže za širenje područja performansa prema teatarskoj praksi i praksi vizualne umjetnosti te ublažavanje granica. Ta organizacija napravila je istraživanje umjetničkih praksi vezanih uz umjetnike s invaliditetom i u Zagrebu će prezentirati svoj rad.
Program:
UMJETNICI
Mat Fraser (UK) je londonski umjetnik koji pati od posljedica talidomida – lijeka koji su trudne žene uzimale protiv mučnine, a čija je nuspojava bila fokomelija – rađanje beba sa skraćenim udovima. Mat Fraser u svom radu tematizira svoju invalidnost. U Zagrebu će izvesti performans predstavljajući svoj album Survival of the Shittest.
Alison Lapper (UK) je britanska umjetnica koja će se predstaviti izložbom fotografija. Alison je talidomidno dijete što u njezinom slučaju znači da nema obje ruke. Fotografije koje će izložiti u Zagrebu prikazuju nju i njezino tek rođeno dijete: " U svojim fotografijama svjetlo i sjene koristim kako bi stvorila prikaze koje imaju skulpturalnu kvalitetu koja podsjeća na klasičnu skulpturu. Poseban utjecaj na mene ima Venera iz Mila, koja se smatra jednom od najljepših klasičnih skulptura."
David Toole (UK) je svjetski poznati performer bez nogu koji je sudjelovao u mnogim poznatim plesnim produkcijama uključujući također slavnu trupu CandoCO. Suvremena plesna skupina i vodeća edukacijska platforma za integrirane plesne prakse. Skupina je osnovana 1991. godine s ciljem da se stvori profesionalno okružje u kojem invalidni plesači, performeri i oni koji to nisu mogu zajednički raditi. Kroz viziju Celeste Dandaker i Adama Benjamina skupina se razvila iz tjedne radionice u profesionalnu plesnu grupu. U Guardianu je CandoCo opisana kao plesna grupa koja je pomaknula granice plesa, dokazujući da virtuoznost nije odlika samo onih koji nisu invalidi.
Eva Jovanović (SCG) je mlada beogradska umjetnica koja je u sklopu izložbe FluID predstavila projekt modne revije za invalide. Odjeća koju je kreirala temelji se na isticanju neobičnosti tijela osobe koja ju nosi. Tako, ukoliko osoba za koju je napravljen odjevni predmet primjerice nema koljeno (kao njen brat za kojeg je prvog počela dizajnirati) ona koristi materijale poput tila kako bi to što više istaknula, a ne kao što je to uobičajeno, prikrila.
Bill Shannon (US) je američki umjetnik koji zbog svoje bolesti u svojim performansima koristi štake te je poznat kao "the CrutchMaster." Izmislio je jedinstvenu tehniku - Shannon tehnika - plesa na štakama: "U svojoj koreografiji želim ujediniti 'Shannon tehniku', sa slobodnim uličnim plesom skejtanjem i poetikom nijemog filma. Kao interdisciplinarni umjetnik, plesač, koreograf, video umjetnik radio je na najprestižnijim alternativnim pozornicama diljem Amerike, Velike Britanije, Francuske, Nizozemske, Finske, Jordana. kao i na ulicama New Yorka i Chicaga. Magistrirao je na School of the Art Institute of Chicago.
Lisa Bufano (US) je interdisciplinarna umjetnica iz Massachusettsa koja je radial s fotografom Hughom Kretschmerom, slavnim Joel-Peterom Witkinom, te između ostalih s BBc-om. U Zagrebu će izvesti project pod nazivom "Fancy" u kojem nosi velike drvene proteze kao nastavak svih udova: " Zanima me pokret. Većinu svog života bila sam fizički aktivna, kao dijete sam se natjecala u gimnastici, a kasnije kao plesačica u klubu. U 21-oj godini ozbiljno sam se razbolila od bakterijske infekcije što je rezultiralo da su mi amputirali obje potkoljenice. Nakon adaptacija na život kao osobakoja nosi proteze, te što su se promijenile moje fizičke mogućnosti, zanimanje za pokret se samo produbilo."
Mario Kovač (HR) je hrvatski kazališni i filmski redatelj. Diplomirao je 2002. godine na odsjeku Kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti. Dvanaest godina je bio član Dramskog učilišta Zagrebačkog Kazališta Mladih gdje je skupljao prva kazališna iskustva pod stručnim vodstvom Zvjezdane Ladike, Elizabete Kumer, Jadranke Korde i Borisa Kovačevića. U tom periodu nastupa u čitavom nizu amaterskih i profesionalnih produkcija ZKM-a. Godine 1995. osniva nezavisnu studentsku kazališnu grupu Schmrtz Teatar s kojom u malo više od pet godina rada režira, glumi, nastupa u više od 120 predstava, performansa, hepeninga, koncerata... te ostvaruje brojna gostovanja po Hrvatskoj i Europi. Članstvo grupe su činili mladi ljudi (pretežno studenti) koji su imali želju baviti se izvedbenim umjetnostima i reciklažom starih ideja o "modernosti" i "političkom angažmanu" kazališta. Od samog početka tematika njihovih nastupa obuhvaćala je pitanja ljudskih prava, ekologije, kritike društva, modernog primitivizma, subkulturnih pokreta, alternativnih svjetonazora, civilnog društva, autonomije kulture...
Zoran Todorović (SCG) je rođen u Beogradu 1965. gdje živi i radi kao asistent na Fakultetu Likovnih umetnosti. Studirao je slikarstvo no poznat je po novomedijskim i video radovima. Izlagao je u vodećim svjetskim institucijama i na festivalima posvećenim novim medijima u Europi i šire. Bavi se temama nadzora i kontrole suočavajući posjetitelja s neugodnim istinama i skrivenim motivacijama.
Marc Quinn (UK) je britanski umjetnik, najpoznatiji po kipu Trudna Alisom Lapper koji se trenutno nalazi na Trafalgar Square-u ispred Nacionalne galerije. Quinn je studirao povijest i povijest umjetnosti na Cambridgeu (Robinson College) i bio je asistent kiparu Barryju Flanaganu. Quinn je postao poznat po svom radu Self (1991.) zamrznutom odljevu vlastite glave koja je napravljena od 4,5 litara vlastite krvi koja je uzimana tijekom 5 mjeseci.. Od tada je umjetnik najviše preokupiran tijelom. Godine 1992. bio je predstavnik na Sydney bijenalu, godinu poslije na izložbi Mladi britanski umjetnici II u Saatchi galeriji, dok je 1997. bio dio Saatchijeve slavne izložbe Sensation. Osim što modelira sebe poznat je po skulpturama ljudi koji su ili rođeni bez udova ili su im amputirani. Njegov portret Johna Sulstona, koji je radio na Human Genome projektu nalazi se u National Portrait Gallery. Sastoji se od bacterija koje sadrže Sulstonov DNA u posebnom polimeru. U travnju 2006. napravio je Sfingu, skulpturu Kate Moss koja ju prikazuje u joga položaju s rukama i nogama iza glave.
Schapell Sisters (US) su sijamske blizanke koje nisu dozvolile da budu operacijskim putem razdvojene. Kao male roditelji su ih smjestili u instituciju u kojoj su bila djeca s manjim kvocijentom inteligencije. Kada su postale punoljetne uspjele su izaći iz te ustanove, unatoč tome što je sistem osmišljen kako bi ih zadržao tamo zauvijek. U svojim umjetničkim nastupima sestre Schapell tematiziraju socijalni aspekt vlastite tjelesnosti. Ovdje će predstaviti svoju životnu priču u obliku predavanja.
Silvio Vujičić (HR) je rođen 1978. u Zagrebu, Hrvatska. Godine 1999. završio je Tekstilno-tehnološki fakultet, modni dizajn, Sveučilište u Zagrebu, a 2005. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na brojnim izložbama u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj i Sloveniji. Iako je završio modni dizajn Vujičić se ne bavi modom, nego principima funkcioniranja društva, koji se ogledaju u kulturi odijevanja. Njega ne zanima moda kao trend već kao semiotika, medij. U svojim performansima, instalacijama i ambijentima Vujičić također zadire u područja fetiša i queer identiteta izvrtanjem, pervertiranjem forme i funkcije materijala i objekata te značenjskih odnosa. Na Ekstravagantnim tijelima izraditi će inventivna protetička pomagala i to za točno određene osobe.
PREDAVANJA, koja imaju za cilj kontekstualizaciju problematike invaliditeta, održati će međunarodni stručnjaci koji djeluju kao kustosi, teoretičari performansa i književni kritičari.
Peter Firstbrook (UK) ima preko 25 godina iskustva u filmskoj produkciji kao režiser i producent. Već petnaest godina radi dokumentarce između ostalih i za BBC. Upravo je tamo napravio seriju dokumentaraca na temu seksualnosti invalidnih osoba o kojima će i biti zagrebačka prezentacija. Dobitnik je mnogih međunarodnih nagrada (za Izgubljeni na Everestu, Čovjek koji je naučio gledati…).
Petra Kuppers (UK) je nagrađivana umjetnica i teoretičarka koja istražuje načine na koje performeri s invaliditetom predstavljaju izazov postojećim stereotipima s kojima barataju unutar svojih projekata. Istražuje fantaziju freak show-a, "medicinski teatar" ali i izvedbenu umjetnost, ples, fotografiju, instalacije pružajući novi pogled na suvremenu politiku identiteta i estetiku. Petra Kuppers predaje performans na Odsjeku za engleski i kulturalne studije, Bryant University. Doktorirala je na temi " Između utjelovljenja i reprezentacije: izvedbena tijela, čudaci…", Falmouth College of Arts, University of Plymouth. Njezina najpoznatija knjiga Invalidnost i suvremeni performans, što je i tema zagrebačkog predavanja, osporava dosadašnje teze o invalidnosti i umjetničkoj praksi. Posebice ju zanima mjesto gdje prestaje kulturno znanje o invalidnosti a započinje živo iskustvo različitosti.
Marc Shell (US) je američki književni kritičar kanadskog podrijetla koji predaje komparativnu književnost i engleski na Harvardskom sveučilištu. Njegovo predavanje bavi se fenomenom dječje paralize o kojoj je napisao i poznatu knjigu "Dječja paraliza i njezine posljedice: paraliza kulture". Postojalo je doba kada je strah od dječje paralize preplavio Ameriku poput suvremenog straha od terorizma. No ni posljednjih desetljeća dječja paraliza nije otklonjena. Ne samo da se ponovo pojavila već se proširila u različitim afričkim zemljama te je još uvijek s nama iako je široka društvena bojazan prošla. Profesor Marc Shell strahuje od kolektivne amnezije te se u svojoj knjizi usredotočuje na posljedice traume dječje paralize. Polazište je osobno iskustvo, naime 1953 u dobi od 6 godina Shell je dobio paralizu, pa knjiga djelomično predstavlja memoare ali i kulturnu povijest te istraživanje značenja dječje paralize u društvu.
Jurij Krpan (SL), kustos međunarodno poznate ljubljanske galerije Kapelica, već se više od jednog desetljeća bavi istraživačkim umjetničkim praksama. Prije deset godina radio je sam festival na temu invalidnosti i seksualnih praksi, šokirajući slovensku javnost, ali i kulturnu scenu. Njegova beskompromisna galerijska praksa proširila je umjetničke horizonte i stvorila međunarodnu reputaciju s projektima kao što je performans irske umjetnice bez ruku - Mary Duffy. Njegovo predavanje će se upravo baviti temom seksualnosti invalidnih osoba.
Lois Keidan (UK) dolazi iz poznate londonske Live Art Development Agency. To je ključna organizacija u Londonu koja prati performere i ima sustavan uvid u njihov rad, te listu od 14 000 umjetnika čije radove producira, arhivira, publicira i distribuira. Osim što su kustoski osmislili performans festival i simpozij na temu performansa u Tate Modern u Londonu, Live Art Development Agency se zalaže za širenje područja performansa prema teatarskoj praksi i praksi vizualne umjetnosti te ublažavanje granica. Ta organizacija napravila je istraživanje umjetničkih praksi vezanih uz invalidne umjetnike i u Zagrebu će prezentirati svoj rad.
Mary Duffy (IR) je irska umjetnica bez ruku radi poetične performanse upoznajući publiku sa svojim "neobičnim" tijelom. Izranjajući iz polumraka poput okrnjenih grčkih skulptura koje smatramo idealom ljepote razgovara s publikom, čitajući reakcije s lica "normalnih" ljudi. Duffy je talidomidno dijete.
Encarna Conde (SP), predsjednica Udruge andaluzijske grupe ataraksičara koja je kao invalidna osoba digla veliku medijsku prašinu vezano uz status invalidnih osoba u prono-industriji.
RADIONICE
Mario Kovač (HR)
Mat Fraser (UK)
Termini:
predavanje Petre Kuppers (UK)
25.05.2007; 23.05.2007.
Dubrovnik; Rijeka
Karantena; Molekula
predavanje Lois Keidan (UK)
25.05.2007; 23.05.2007.
Rijeka; Dubrovnik
Molekula; Karntena
Tehnički zahtjevi:
LCD projektor, računala, audio sustav
Okvirni medijski plan:
Prezentacija samog projekta odvija se putem slanja obavijesti medijima te presici prije samog početka. Predviđena su tri nivoa prezentacije i to u obliku članaka te oglasa. Novinski i magazinski koji obuhvaća sve dnevne novine, dvotjednik Zarez, te časopise poput Konture i Života umjetnosti, zatim radijski program i to Radio 101, Treći program hrvatskog radija, te emisija Kretanje točke na HR1. Treći nivo je televizija i to prvenstveno emisija o suvremenoj umjetnosti i kulturi Transfer, te Vijesti iz kulture.
Uz redovito obaviještavanje medija, građanstvo će biti informirano putem letaka koji će biti postavljeni na frekventijim gradskim lokacijama u koje zalazi moguća publika poput BP-club, kluba net_kulture MAMA, Likovne Akademije, Filozofskog i Medicinskog fakulteta, udruga invalidnih osoba. Također cijeli grad će biti plakatiran, a izaći će i dvojezični katalog izložbe. Olgašavanje se također planira putem vele-plakata. U Rijeci i Dubrovniku plakatiranje te ostavljanje letaka također će biti na frekventnim gradskim mjestima, a medijski će se ciljati na lokalne televizije, radio i dnevnu štampu.
Budžet
(Budzet_EkstravagantnaTijela)
