KULTURA AKTIVA

Program KULTURA AKTIVA (2005.-2007.) sastoji se od različitih aktivnosti zagovaranja i praćenja javnih politika na lokalnim razinama, s ciljem unapređenja institucionalnog okvira koji je relevantan za civilni kulturni sektor. To se prije svega izravno odnosi na kulturne politike, ali i na politike za mlade, te posredno na urbane politike i politike upravljanja prostorima. Program je također uključivao i edukacijski segment, unutar kojeg su kroz radionice i razmjenu iskustava organizacije stjecale znanja o procesu kreiranja javnih politika te razvijale zagovaračke vještine. Konačno, u sklopu programa provedeno je i mapiranje obuhvaćenosti nezavisne kulture u formiranju lokalnih kulturnih vijeća.

S obzirom na institucionalni okvir u kojem djeluju organizacije nezavisne kulture, a koji je prvenstveno utemeljen na servisiranju golemog skupa javnih kulturnih institucija, aktivno zagovaranje promjena u kulturnim politikama pokazalo se kao nužnost, kako na nacionalnoj tako i na lokalnim razinama. U ovom programu prvenstveno je namjera bila ojačati postojeće lokalne zagovaračke inicijative ili doprinijeti stvaranju novih te razviti osviještenost o potrebi da inicijativa za promjenama krene iz nezavisnog sektora. Pritom je ključna metoda bila djelovanje u lokalnim platformama koje povezuju niz zainteresiranih organizacija, koje zatim zajednički djeluju kroz javne aktivnosti (tribine, kampanje), izravno lobiranje (sastanci, dokumenti) ili sudjeluju u radu lokalnih kulturnih vijeća. Pokazalo se da je ova metoda izuzetno uspješna u onim sredinama gdje postoji dovoljan broj zainteresiranih organizacija te gdje postoje osposobljeni i motivirani lideri. Međutim, tamo gdje takve pretpostavke ne postoje, pokazalo se da primjena ove metode ne može rezultirati planiranim uspjehom te da je potrebno uložiti dodatan trud u jačanje i izgradnju lokalnih kapaciteta.

Većina provedenih aktivnosti bila je usmjerena na formiranje transparentnih modela kulturnih politika u lokalnim (regionalnim i gradskim) upravama. U 9 gradova i 4 županije koalicije organizacija (ili rjeđe, pojedine organizacije u suradnji s drugim akterima), kontinuirano su provodile raznolike zagovaračke aktivnosti. Pitanja koja se tiču javnih politika mogu se podijeliti u dva polja. S jedne strane to su pitanja vezana uz lokalne kulturne politike, i to najvećim dijelom one koje se izravno dotiču potreba nezavisne kulturne scene (kao što su pitanje prostora za djelovanje, pitanje načina i stabilnosti financiranja programa, pitanja vrednovanja i vidljivosti postignuća ovog sektora u lokalnoj sredini i tome slično), ali i ona koja se odnose na funkcioniranje lokalnog kulturnog i javnog sektora u cjelini (uvođenje i/ili provođenje procedura, transparentnost i participacija u procesima donošenja odluka, participacija u odlučivanju, jasnija i učinkovitija provedba odluka, suradnja javnog i civilnog sektora itd.). S druge strane, kao polje koje je po mnogim pitanjima komplementarno ovome prvome, tu su pitanja lokalnih politika za mlade, a osobito ona vezana uz područje slobodnog vremena i kulture mladih, informiranja mladih i sudjelovanja u odlučivanju itd.

Kako bi te aktivnosti bile na adekvatan način pripremljene, bilo je potrebno obučiti i pripremiti organizacije za vođenje zagovaračkih procesa, ali i ustanoviti kakvi su modeli rada i odlučivanja u pojedinim regionalnim i gradskim upravama. Tako je početkom 2005. upućen upit svim lokalnim upravama koje su prema Zakonu o kulturnim vijećima do kraja 2004. trebale osnovati kulturna vijeća. To uključuje sve županije (21) i sve gradove koji prema službenim statističkim podacima imaju više od 30 000 stanovnika (20). Čak 20% jedinica lokalne uprave (3 grada i 6 županija) nije odgovorilo na upit, čime su izravno prekršile Zakon o pravu na pristup informacijama. Velika većina uprava nije u potpunosti ispoštovala zakonske rokove, a 5 mjeseci nakon zakonskog roka samo je njih 19 (46%) osnovalo kulturno vijeće ili vijeća. Među njima 12 ih je prepoznalo područje novih medijskih kultura, urbane kulture i kulture mladih kao važno za razvoj lokalne kulture. Od toga je samo njih 5 osnovalo zasebna vijeća zadužena za ovo područje, dok je njih 7 uključilo to područje u jedinstveno vijeće koje obuhvaća sve djelatnosti. Niti jedna od uprava nije dala jasan odgovor na pitanje o financiranju programa organizacija koje djeluju na ovom polju, a to ukazuje da nigdje na lokalnoj razini ne postoji, čak ni na razini puke statistike, redovno i sustavno praćenje razvoja ovog sektora.

Već i ovi šturi podaci dali su jasnu potvrdu kako je u lokalnim sredinama nužno intenzivno raditi na osvještavanju važnosti novih kulturnih praksi i njihovom prepoznavanju od strane javnosti, medija, stručnjaka i svakako donositelja odluka. Pritom je na samom početku ovog procesa bilo ključno osigurati participaciju predstavnika civilnog sektora u procesima donošenja odluka. Stoga su u gradovima i županijama koje su uključene u ovaj program bile oformljenje inicijative koje su zajednički predlagale članove kulturnih vijeća, a u konačnici je njih 10-ak uključeno u rad vijeća.

Kroz dosadašnje iskustvo oni su se suočili s mnogobrojnim preprekama pri iniciranju određenih promjena i pomaka u sustavu, kao što su: mjere za poboljšanje učinkovitosti i transparentnosti u financiranju programa (uvođenje jasnih kriterija i procedura); donošenje strateških planova razvoja pojedinih djelatnosti ili općih planova kulturnog razvitka; povećanje sredstava u lokalnim proračunima namijenjenima financiranju nezavisne produkcije; jasno definiranje pitanja sukoba interesa i drugo. Otpor prema takvim promjenama ne dolazi samo od administracije već i od drugih članova vijeća, najčešće predstavnika javnih kulturnih ustanova. Ipak, određeni manji pomaci uspjeli su se napraviti, no temeljne promjene u ovome smislu morat će ipak biti rezultat strukturnih pomaka i unapređenja rada lokalne uprave u cjelini. Pritom će civilne inicijative, kako u drugim područjima tako i u području kulture, imati izuzetno važnu ulogu u proizvodnji javnog pritiska za donošenjem transparentnih pravila i procedura te u inzistiranju na civilnoj participaciji u procesima donošenja odluka.

Tijekom 2005. i 2006. mreža Clubture organizirala je niz susreta i radionica koje su pojedinim organizacijama pomogle u planiranju i provedbi svojih lokalnih zagovaračkih poduhvata. Tako su one upućene u osnovne metode procesa javnog zagovaranja te su zajednički, uz pomoć facilitatora, napravile planove aktivnosti za pojedine sredine. Kako se kao jedan od temeljnih problema pokazala nedostatna sposobnost artikulacije zahtjeva, organizirana je radionica u kojoj su sudionici dobili osnovna znanja o tome kako napisati i prezentirati policy dokument. Izrađeni dokumenti služili su kasnije kao osnova daljnjim zagovaračkim aktivnostima, a na temelju njih je sastavljen i opći dokument koji opisuje situaciju i definira probleme lokalnih kulturnih politika te predlaže ključne ciljeve daljnjeg djelovanja.

Temeljni problemi s kojima će se u sljedećem razdoblju biti potrebno suočiti, kako s pozicije nacionalne kulturne politike tako i u pojedinim sredinama, jesu: neravnopravnost pozicije aktera nezavisne kulture naspram kulturnih ustanova kojima su osnivači država, gradovi ili županije unutar sustava javnog financiranja; programi nezavisne kulture bez obzira na njihovu kvalitetu i značaj nisu dovoljno etablirani kao društveno relevantni u lokalnim zajednicama; netransparentnost sustava financiranja; nedostatak prostora za djelovanje uslijed komercijalizacije prostora u vlasništvu gradova, odnosno županija; trend minorizacije kulturnog sektora u cjelini, koji se očituje u gubitku za kulturu imanentnih kriterija vrednovanja te njezinog stavljanja u funkciju drugih djelatnosti (npr. turizma); nepostojanje razvojnih planova, što ukazuje na to da lokalne uprave i u idućem razdoblju namjeravaju zadržati postojeće stanje.

Kako bi se unaprijedila ne samo pozicija nezavisne kulture u lokalnim kulturnim politikama već i kako bi se doprinijelo dinamizaciji i razvoju ukupne kulturne produkcije pojedine sredine, određena su tri ključna cilja koja je potrebno doseći: (1) utjecati na donošenje dugoročnih planova razvoja u lokalnim sredinama u kojima će se predvidjeti unapređenje položaja nezavisne kulture; (2) ukazati na potrebu postojanja nekomercijalnih prostora za djelovanje nezavisne kulture i izboriti dugoročne ugovore korištenja i (3) izboriti se za promjenu položaja nezavisne kulture u sustavu financiranja na lokalnoj razini. Ovi ciljevi ujedno funkcioniraju i kao preporuke za daljnje samostalno djelovanje inicijativa oformljenih u sklopu programa Kultura Aktiva, kao i onih koje će, potaknute ovim iskustvima, nastajati i u drugim sredinama.